|
Prije nego
li smo poklonici duhovnosti svetog Ignacija, ili prijatelji isusovaca
- zajednica smo onih koji žele kršćanski živjeti. Stoga je polazna
meditacija naše duhovnosti: "Bijahu združeni i sve im bijaše
zajedničko" (Dj 2,44). To se združenje zbiva po Duhu Svetom,
koji je duša i smisao ZKŽ-a. On je i presudni čimbenik naše formacije;
jer tek Duhom zahvaćeni, zažareni, oslobodeni - mi postajemo ZKŽ.
Po Duhu se prepoznajemo kao zajedničari istih vrijednosti. I po
istom Duhu smjelo i radosno jedni drugima pristupamo u istini. Prije
nego smo škola duhovnog života, mi smo praksa. Učimo dajući se poučavati.
Rastemo priznajući da griješimo. Ništa nije tako tuđe ZKŽ-u nego
stanje "ja sam kao dobar" - "ti si kao dobar",
i sve je ovo "kao dobro". Plod takvog nečeg je duhovna
sterilnost i dosada. Nasuprot tome vrelo naše vitalnosti je istina,
i to ona koja našu oholost učini jadnom, prije nam duh oslobodi.
Ne zaboravimo da pravilo našeg međusobnog ophođenja, nije bon-ton,
nego evanđelje. Stoga se od voditelja grupa očekuje da zahtjeva
i potiče produbljenu zajedničku molitvu, te da razobličuje svako
maskiranje stvarnog ozračja u grupi.
ZKŽ je zajednica
smjelih ljudi, onih koji misle kreativno, djeluju konstruktivno,
i usuđuju se živjeti evanđeoski opasno. Susreti su prilika da iznesemo
ideje i inicijative. Članovima ZKŽ-a je strana pasivnost, stav promatrača
ili duhovnog parazitiranja. Sva ta načela vrijede i za privatni
život - očekuje se odgovornost za studij, posao i obitelj.
Parafrazirajmo
poznate riječi i primijenimo: Ne pitaj što je ZKŽ učinio za tebe
- već što si ti učinio za ZKŽ? Ako još nisi ništa, kad ćeš? I ne
zaboravi da nikad nećeš biti mlađi nego sad, nikad jači i nikad
pameću svježiji. Isus te treba, on čeka. Stoji na vratima tvoga
srca i kuca. Otvori mu. Ako ni to ne znaš - onda ga zamoli da sam
provali.
p. Luka Rađa, DI
Pisano za Obavijesti 25 listopada 2000.
|
