Palmotićeva 33 10000 Zagreb tel/fax: 01/480 3067 email:clc@zkz.hr

THE TIME OF MY LIFE (ljeto 2001.-ŽMAN)

 

Da biste mogli s razumijevanjem shvatiti uradak koji slijedi, nužno vam je pročitati tekst sličnog sadržaja iz prošlog broja (nap. ur.: tekst izlazi u ovom broju): Robinzoni s Dugog otoka (Helena Anušić, ZKZ Rijeka). Unaprijed hvala! .. ,i da, priča se nastavlja, ali za razliku od filmova, ovaj nastavak je bolji od originala.

Pronalazak Dugog otoka, za početak, i nije bio problem. Bilo je potrebno samo ukrcati se na brod koji tamo vodi. Međutim, i to je bilo problematično skupini mladih riječkih snaga nakon ugodnog noćenja u poznatom zadarskom prenoćištu "Zadarska riva". Slijedeći svoj instinkt (pogrešan brod), gotovo smo završili u dragoj nam, susjednoj Italiji.

Tuf, taf... i evo nas na poznatom, dragom nam mjestu Žman. Pogled na župnu kuću nas je malo razočarao. (Sjetite se teksta "Robinzoni"!) Zar kuća stvarno treba žbuku, vodu u slavini i sanitarni čvor s vodokotlićem (koje nismo imali prošle godine)?! Kako su moral i zahtjevi u Hrvata popustili. Mislim da nije prošlo ni 4 minute i 37 sekundi koliko nam je bilo potrebno da raspakiravajući se, stvorimo takav nered da ni sa žičarom ne bismo mogli proći kroz kuću, ali... who cares ?

Nakon sat vremena od dolaska počela je deset dana duga fešta iz koje su se svi vratili sretni i zadovoljni, fešta o kojoj će se pričati unucima.

Dani su prolazili kako slijedi, s malim odstupanjima. Rano, ali jaakoo rano, oko 8 a.m., bilo je ustajanje, vrlo suptilno i mirno. Sretna su bila ona jutra kada je zvonar žmanske crkve bio umoran pa je zvonio samo 32 puta u komadu (1. buđenje); palio se radio s tematskom pjesmom ljeta: "Na Palagružu" (2. buđenje) i šećer na kraju, staro mučno i bučno zvono koje bi se, praćeno imitacijom glasanja krave, našlo tik do uha svakog prisutnog spavača (3. buđenje), koji je imao mali dodatak - metlu koja bi uspjela i najtvrdokornijeg probuditi. Doručak: na meniju je danas, kao i sutra, i prekosutra i pre... marmelada i margarin (ma, nije bilo tako strašno). Na jutarnjoj meditaciji naših voditelja V. P. i l. P. (samo inicijali da se ne bi njihova imena koristila u protuzakonite svrhe) bila je savršena koncentracija, takav mir i tišina, pognute glave i sklopljene oči (ne, nismo spavali kao što mislite). Nakon što bismo se "naselili" na plažu, počela bi ludnica: konstantno letenje u more (naravno, pripadnica ljepšeg spola od strane pripadnika slabijeg spola) i potapljanje maminih podmornica i "prvih mačića" ispunjavali su nam dane. Nakon morskih radosti, vraćali bismo se izgladnjeli i premoreni na večeru koju su spremili naši prijatelji zaduženi za određeni dan. Preslano, preljuto, preslatko i premalo, bio bi nedovoljan opis hrane koju smo konzumirali, ali tada je to bilo najbolje jelo koje smo ikad jeli (neka se mame ne uvrijede). Toliko ljubavi u jednom obroku... neprocjenjivo jer - može jedno pitanje? Koliko bi paketa pašte skuhali za 40 osoba, a koliko polpeta spekli, a koliko krumpira ogulili, a plačinki ispekli (nema prepisivanja)? Kažem, neprocjenjiv trud! Večernja misa bila je središnji dio dana. Tada bismo se sabrali i Gospodinu na velika usta zahvaljivali na predivnim danima i golemoj dobroti ljudi koji su nas okruživali. Hvala Mu i ovom prilikom. On će to sigurno pročitati.
Mise, pune veselja, radosti, osmijeha na licima ljudi, simpatične i drage osobnosti p. Vinka Maslaca, dizale su naš duh i mogli smo promijeniti svijet.

" After party " je bio ispred kuće s mještanima uz zvuke gitare i harmonike ("Narodni" nam nije ni do koljena), igre i pjesme... ostajalo se do jutarnjih sati. Ljubav se osjećala u zraku. Kako se večer bližila kraju, polako bismo uz molitvu kretali u svoje vreće za spavanje, uz smiješak na licu ako bismo uspjeli dočepati se reda za WC (1 WC - osoba 40 + 1 konstanta). Bože, nakon ovakva ljetovanja s Tobom, tko može poželjeti više. Hvala Ti. Nadam se da se svi vidimo i sljedeće godine. Povedi još prijatelja sa sobom.

 

"/'ve had the time of my life

and l've never felt this way before

and l swear it's the truth

and owe it all toYou."

 

l kao što bi Zekoslav rekao: "That's ali folks?"

 

P.S.: Special THANKS to:

•  M. l. zbog "slučajnog" razbijanja jednog od sredstava za buđenje;

•  osobi čiji identitet još nije utvrđen, zbog vađenja role papira iz WC-a;

•  M. H. i N. G. zbog "obavještavanja" trenutka jedenja "nutelle";

•  p. Vinku zbog posuđivanja auta u prenošenju velikog tereta (15 ljudi u 1 turi).

 

Anđela Pilipović