|
Drugi dio
Zlatko, Saša i ja krenuli smo zajedno na put rano ujutro sa zagrebačkog autobusnog kolodvora u subotu 29.07. U Zadru smo se opskrbili prehrambrenim namirnicama onoliko koliko je bilo moguće ponijeti (a i kopirnim materijalima za duhovni program). Došli smo u Žman u popodnevnim satima.
Svi zajedno, obitelj Tot i Krstin s djecom, Saša, Zlatko i ja okupili smo se u večernjim satima i krenuli s programom. Program je vodio Zlatko. Iako je bilo i otpora prema programu, program se te večeri kao i narednih dana ( a održavali su se dva puta dnevno ) koje je vodio Zlatko sve bolje razvijao i rasprave su bile vrlo žive i otvorene. Djeca su isto tako "aktivno" sudjelovala u programu, "pozivajući" roditelje da ih smiruju i udovoljavaju im svojim poznatim i nepoznatim željama.
Nakon Zlatkovog odlaska, zbog obveza oko stana u Sisku, voditeljsku ulogu programa preuzima moja malenkost. Za mene osobno ovo je bilo sasvim novo iskustvo (iskustvo višednevnog vođenja programa), ipak zahvaljujući razumjevanju kao i aktivnom i angažiranom sudjelovanju sudionika programa u programu, olakšali su mi i pomogli u voditeljskoj ulozi.
Program je zadirao u naše osobnosti i naše odnose (obiteljske, nas sudionika) što je ponekad znalo izazvati vrlo burne reakcije, što je dokaz da je Bog živi Bog koji zadire u naše cijelokupne živote.
Opravdano otkazivanje Suzane (zadužena za domarske poslove) zbog zdrastvenih problema, uspješno smo nadoknadili zajedničkim naporom i ulaganjem (odlasci po namirnice u Sali autima obitelji Tot i Krstin, kontakti s mještanima, nabavka prehrambrenih namirnica u Žmanu...).
Obvezu spremanja obroka (posebno ručka) uglavnom su preuzeli obitelji Tot i Krstin, a kasnije dolaskom Jasmine i Zdravka i oni se prihvaćaju te obveze, ostale obveze nastojali smo podjeliti na sve prisutne sudionike.
Jedan dan izdvojili smo za odlazak na veliku, dijelom pjesčanu plažu Saharun, 30 minuta vožnje autom od Žmana, gdje smo u nesto drugačijem okolišu i održali duhovni program.
Dolaskom Jasmine i Zdravka koji su sa sobom ponijeli i prehrambrene namirnice koje su nam "pofalile" , a odlaskom Saše i obitelji Krstin, nastavili smo s duhovnim programom u nešto smanjenom obimu (jedan put dnevno). Odlaskom obitelji Tot i mene, nekoliko dana iza nas ostali su Jasmina i Zdravko.
Zajednički život bio je zanimljiv, nikad dosadan i usprkos obveza i dužnosti koje smo imali, meni osobno na okrepu uz novo obogaćujuće iskustvo preuzimanje više odgovornosti.
Krešo
|
