|
1. Sonja Kobačić, (19 god.), studentica geodezije.
Ovo mi je prvo iskustvo ovakvoga programa od 10 dana provedenog u zajedništvu mladih katoličke orijentacije. Sudjelovala sam na Taize sastanku, koji se razlikuje od ovakvog boravka. Htjela sam ići upravo s ovakvom grupom mladih radi duhovnih točki koje su sadržaj toga programa. Radosna sam osobito zbog krunice koju smo molili svaki dan i mise. Sretna sam što sam išla. Fizički posao koji je također bio dio programa obavljala sam s lakoćom.
Osjetila sam nešto u meditaciji (koju smo obavljali svako jutro), ali to ne mogu izraziti.
Moj je prijedlog, da se svakako idući put nađe vrijeme za molitvu i
meditaciju, jer to je nešto sto mi je uljepšalo dan i dalo snagu i nadu.
2. Martina Dujenčić, (23 god.) , medicinska sestra.
Moj dojam o našem boravku na Žmanu je vrlo pozitivan. Duhovni dio programa pomogao mi je da napravim korak prema Bogu. Oduševljena sam krunicom, jer sam ju mogla namijeniti na svoje nakane. Osjećam da sam napredovala duhovno i da mi je taj program na Žmanu koristio kao dobra vježba. Fizički posao doživjela sam korisnim, a ne zamornim. Kuća i smještaj nisu me razočarali iako nisam znala točno sto me čeka, nego samo po opisu drugih.
Željela bih iduće godine da mi osobno više sudjelujemo u duhovnim točkama i pripremi za njih. Nedostajala mi je diskusija o određenim temama. Predlažem da meditacija ne bude ujutro, već navečer.
3. Vedrana Čapelj, (22 god.), studentica ekonomije.
Ovo mi je već treći put da sam bila na Žmanu i naravno imam pozitivno
mišljenje o svemu. Svaki put Žman je za mene novo iskustvo. Imam jakih utisaka. Ove godine program je bolji, nego prošle godine. Zapravo željela bih reći, svake godine je sve bolje, to je moj dojam. Zavoljela sam otok i mjesto.
Osjetila sam toplinu mještana, susretljivost, zbližila sam se s njima. Radosna sam što smo se morali brinuti sami o sebi (kuhati, prati, čistiti, pospremati.). Za meni ti dani su bili odmor, kada sam zaboravila na sve. To je za mene bio duhovni i tjelesni odmor. Kroz moju dušu i nutrinu prolazili su razni osjećaji. Neugodni osjećaji nisu mi pokvarili ono sto je bilo lijepo i
dobro, a sto sam zaista doživjela.
4. Boris Kokorović, (20 god.), student prometa.
Osjetio sam napredak u organizaciji programa. Osjetio sam da se u meni nešto događa i mijenja. Osjećam pomake u svojem duhovnom životu. Osjećam se uvijek dobro među ljudima na Zmanu. Ovo mi je već treći put da sam tamo boravio.
Radije bih imao meditaciju u prirodi, nego u crkvi. Zanima me više osobna meditacija i potrebno mi je vise tišine. Žao mi je sto smo bili samo na jednom mjestu i sto nismo bolje upoznali otok. Volio bih da možemo ostati duže.
5. Dejan Kokorović, (22 god.), medicinski tehničar.
Odmorio sam se duhovno i osjećam se blize Bogu. Od sada dolazit ću osim
nedjelje još jedan radni dan na misu. Neugodne situacije i eventualni
nesporazum, nije mi pokvario raspoloženje. Drago mi je da smo mogli
izreći svoje mišljenje. Radujem me da sam upoznao pobliže ljude s kojima
sam se i prije družio, ali ne na ovakav način i ovoliko vremena. Pod
dojmom i u raspoloženju koje se stvorilo među nama na Zmanu, ostao sam
ove godine duže, nego prošle. To raspoloženje me je nosilo! Pridružio bih
se ovom programu i iduće godine ako me nešto ne spriječi.
Prijedlog je da bi trebalo biti vise razgovora i tema za diskutiranje. Volio bih da je meditacija navečer poslije mise.
6. Zarko Marković, (22 god.), instalater vode i plina.
Zainteresiran sam za ovakve programe i željan sam druženja i atmosfere koja se tom prilikom stvori. Kao dobrovoljac sudjelovao sam već nekoliko puta na kampovima koje je organizirao Caritas Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelujem na hodočašćima koja se organiziraju pješice i na svim aktivnostima naše župe. Tako sam se rado uključio i u aktivnosti ovog programa na Žmanu. Ništa mi nije bilo teško. Smatram da sam profitirao, da sam nauči reći: oprosti i opraštam, zahvaliti i biti zahvalan, manje se bojim biti iskren pred drugima. Osjetio sam teškoće među nama kao grupi, ali na kraju osjetio sam se prihvaćen, osjetio sam toplinu i ljubav.
7. Andrijana Kaser, (22 god.), medicinska sestra.
Sudjelovala sam do sada u župnim aktivnostima, osobito u pjevanju i Caritasovim aktivnostima, gdje se također razvijaju neke dimenzije našega bića, što sam osjetila i na Žmanu. Bio je to za mene odmor i ponovo bih išla kad bih mogla. Po prirodi sam inače povučena, ali u ovakvom društvu oslobađam se straha. Atmosfera na Žmanu pomogla mi je da iziđem iz same sebe i da stupim u komunikaciju s drugima. Duhovne točke pomogle su mi da se vježbam i da učim moliti. Moja slika o Bogu se mijenja i osjećam da rastem u vjeri i duhovnosti.
8. Ivan Despot, (20 god.), završavam večernju ugostiteljsku
U djetinjstvu roditelji su mi omogućavali sve, ali svejedno sam imao problema u odrastanju i odnosu prema obitelji. Nemam braće i sestara. I to je doprinijelo mojoj slabijoj karakternoj osobini da privlačim pozornost na sebe još od mladjih dana. Zbog mojeg lošeg ponašanja, čestog upadanja u loše društvo i eksperimentiranjem sa "lakim" drogama, roditelji su me već sa 16 godina dali u komunu "Cenacolo" sestre Elvire Petruzzi. To je jedna vjerska
zajednica čiji su zadaci da kroz rad i molitvu pomaže mladima diljem svijeta koji naiđu na slične probleme sa raznim drogama.Odmah u početku nisam bio spreman i svijestan koliko ce taj slijedeći period mog života biti od velikog značaja za razvijanje mog karaktera i duhovnog života. Bio sam u Međugorju, Vrbovcu, Novigradu Istarskom, Italiji i Dominikanskoj Republici.Otprilike 4 godine proveo sam u komuni. Zadnja godina u Dominikanskoj Republici bila je na moju molbu i to je bio moj misionarski doprinos i moja provjera samoga sebe, koliko sam se promijenio i koliko sam usvojio prave vrijednosti. Taj boravak sastojao se od odgajanja i čuvanja siromašne djece i često djece sa ulice bez roditelja, u razdoblju od 5 do 20 godina, zajedno sa različitim mladićima sličnih problema iz zajednice "Cenacolo".Daleko od moje obitelji i doma, pomogao mi je da shvatim temeljne stvari za moj život.
Boravak na Zmanu podsjetio me je na život u komuni sestre Elvire. Navike koje sam stekao tamo, pomogle su mi da sam s lakoćom slijedio program na Žmanu. Osjećam da još nisam gotov čovjek i da imam što raditi na sebi. Osjećam
koliko je važna molitva i povezanost s Bogom. Nisam bio toliko željan mora, koliko ohrabrenja i potpore za put na kojem se nalazim. Rado sam sudjelovao u svim točkama dnevnoga reda. Shvaćao sam smisao i molitve i fizičkoga
rada. U određenim trenucima pružao sam potporu Patru koji je bio s nama i gledao sam kako da taj nas boravak bude što bolje osmišljen, a ujedno da bude odmor i zajednički odmor.
|
